Interface

O projektu:

Interface za polazišnu točku istraživanja uzima odnos virtualnog i realnog u našem iskustvu suvremenosti. Činjenica je da je granica našeg iskustva virtualnog i realnog sve poroznija, a iskustvo realnosti vrlo lako može postati ultimativnom iluzijom. Interface preuzima svjetove kompjuterskih igara, njihov grafizam i funkcije, baveći se načinom na koji iskustvo virtualnog afirmira nove potencijale razmišljanja o našim identitetima: poželjnim, fetišističkim, lažnim; mnoštvu identiteta kojima smo naseljeni.
Ako slijedimo misao Gillesa Deleuzea, virtualno ne treba suprotstavljati realnom, već aktualnom, dok je realno suprotstavljeno mogućem. U tom smislu Interface propituje što iskustvo virtualnog donosi plesu, prvenstveno senzornom, perceptivnom kazališnom činu.
Koreografkinja organizira plesni materijal kao niz naoko nepovezanih susreta, koincidencija i interakcija u beskonačnoj struji prolaza. No, te interakcije, slučajno ili ne, formiraju događaje u našim životima. Dramaturgija komada počiva na ideji da percepcija svakodnevnog biva virtualziranom u našem unutrašnjem iskustvu, potrebi da stvaramo male narative ne bi li pobjegli od kaotičnosti i svakodnevice. Plesni materijal kreiran je preuzimanjem i stilizacijom načina kretanja likova iz kompjuterskih igara.
Na taj način, plesači oblikuju nove tjelesne identitete, iako u konačnici ne slijede razvoj tih likova.
Interface je četvrta cjelovečernja koreografija Snježane Abramović Mlković, velika ansambl predstava za osam plesača. I ovaj puta, gledatelj je pozvan da uđe u visoko teatralizirani, stilski pročišćen plesni jezik, koji pored intelektualnog angažmana nudi i vrhunsku virtuoznost jedne od najpriznatijih plesnih kompanija u regiji.
Saša Božić

Porijeklo zvukova u predstavi Interface seže od vinilnog šuma i pucketanja, antiknog generatora zvuka i neshvaćenih mikro simfonija, do raznih terenskih snimki iz vlastite arhive (Sven Jakir: dekodirani glas) i ponešto tuđih (Mario Rizzi: “Vukovar Soundscapes”). Eksterni materijali uključuju jazz standard “These foolish things” u interpretaciji Elle Fitzgerald, fragmente glazbe Lullyja i Leoncavalla , Vivaldijevo “Proljeće” , „Valse Sentimentale“ Čajkovskog u izvedbi Clare Rockmore te kratki fragment zajedničkog neobjavljenog „sessiona“ snimljenog sa gitaristom Draganom Pajićem Pajom u klubu Mama, u koji sam naknadno intervenirao sa perkusijama.
Višeslav Laboš

Trailer